Svetozar Marković, prvi i najznačajniji socijalistički teoretičar socijalizma u Srbiji 19. veka, boravio je u Novom Sadu 1971/2. kao emigrant. I ovde je okupljao oko sebe školsku omladinu i propovedao im socijalističke ideje ili, kako su popularno govorili, „novu nauku“. Marković je stanovao kod Dimitrija Mite Stanišića, vilovačkog ćurčije, koji se sa porodicom preselio u Novi Sad. Mita je već 1861. bio prodao svoju kuću u Vilovu graničaru Kuzmanu Milutinoviću i prijavio se magistratu u Novom Sadu da tu školuje svoju decu. Uverenje novosadskog magistrata dobio je 23. decembra 1865. kako će on, žena mu Irina (pravo ime Kirina) i deca Ljubomir (Bogoljub), Konstantin (Staniša) i Mileva biti primljeni među stanovnike Novoga Sada. Posle 19. januara 1866. porodica Stanišić je upisana u registar novosadskih stanovnika. Mita Stanišić je kupio kuću u ulici Zlatne grede (danas Zmaj Jovina). U listu Branik (1911, br. 95) pisalo je „kao da je [Mita] bio drvar“, tj. trgovac drvima.
U vremenu kada je Svetozar Marković stanovao u njihovoj kući, 26. marta 1872. umire Dimitrije i ostavlja iza sebe suprugu i petoro maloletne dece. Bogoljub je bio u osmom, a Konstantin u drugom razredu gimnazije. Sestra Mileva nije izučila druge škole do osnovnu školu. Deci svoga stanodavca Svetozar Marković je propovedao „novu nauku“.
Bogoljub je kao sirotinjsko dete, od magistrata dobio potvrdu s kojom je imao besplatan prevoz, a mogao je da traži i oslobađanje od plaćanja školarine. Otišao je u Prag da uči pravo uz pomoć stipendije od 600 forinti godišnje koje mu je obezbedila dobrotvorka Marija Trandafil. Kako je bio saradnik prvih socijalističkih časopisa napadao je liberale i njihove ustanove u Vojvodini. Posle jednog oštrog pisma svojim negdanjim profesorima i upućenim im pogrdama izgubio je stipendiju. Morao je da prekine školovanje i da se vrati u Beograd, u redakciju časopisa Istok. Za njim su u Beograd otišli i Konstantin i Mileva, a mati im ostala u Novom Sadu bez kuće 1875, zbog dugova koje im je ostavio otac. Sve troje dece Dimitrija Stanišića bavi se publicističkim i književnim radom. Pored Svetozara Markovića i braće Mileva je naučila ruski, pa je prevodila Turgenjeva, Ostrovskog i druge. Kasnije je uz pomoć realista („novi ljudi“), tu se pominje i Kosta Ugrinić, svršila u Zagrebu telegrafski kurs, ali je već 1. februara 1881. umrla u Beogradu. Na samrtnoj postelji venčala se sa Mitom Cenićem. Mita Cenić (1851-1888) je bio sledbenik Svetozara Markovića, pokretač i najistaknutija ličnost socijalističkog pokreta u Srbiji od 1875. do smrti.
Bogoljubova sudbina nije poznata a Konstantin (rođen 1871) je učio u Novom Sadu prvih pet razreda gimnazije od 1871-1875. godine. Šta je posle toga radio nije poznato. Umro je u Beogradu 17. fabruara 1879. godine. Iako je u devetnaestoj godini života umro kao bivši glavni saradnik Istoka, kao dopisnik francuskih i nemačkih novina, ruskog Golosa i drugih novina i kao prevodilac Hamleta.
Autor: Dragan Kolak
Datum: 03, 02, 2008.