Evo cara, našega drugara

Predstavljena knjiga dr Dobrivoja Zečevića „Car naš Josip Sedmi“

          U holu Osnovne škole „Isidora Sekulić“ u Šajkašu, u sredu 30. januara, održano je književno veče na kome je predstavljena knjiga dr Dobrivoja Zečevića „Car naš Josip Sedmi“. O knjizi je pored autora govorio i dr Branimir Čović profesor novosadskog univerziteta. U programu, koji je vodio Dragan Kolak, učestvovali su učenici titelske osnovne škole koji su govorili delove iz knjige, a kantautor Ratko Kraljević izveo je na gitari nekoliko pesama koje je komponovao prema tekstovima dr Zečevića.

           Prisutnima se pozdravnom besedom obratila Dušanka Buvač, vršilac dužnosti direktora Narodne biblioteke „Stojan Trumić“, koja je i organizator ove priredbe:
         – Ovo je prvi put da je Narodna biblioteka svojim aktivnostima izašla iz Titela, a tako će biti i ubuduće. Nedavno smo otvorili ogranak biblioteke u Mošorinu pa se nadamo da će uskoro biti otvorena i u Šajkašu. Sada ćete dr Zečevića upoznati i u drugom svetlu. Do sada vam je on lečio srce, a od sada će vam lečiti dušu.
          Prema rečima književnika Radomira Smiljanića, dr Zečević „istoriju podvrgava parodiji, ali se ne bavi ruženjem svog naroda“. Pisac se ruga podaničkom mentalitetu čega i danas ima u našem narodu. Radnja knjige se odvija za vreme Austrougarske i u 15 slika opisuje dolazak cara Franje Josipa u Titel, pred Prvi svetski rat.
         – Ova knjiga predstavlja satiru u kojoj autor o najozbiljnijim stvarima priča ironično, šeretski. Lik cara koji opisuje nije negativan. On poprima osobine svojih podanika, čak i psuje, šegači se. Jednostavno, on je jedan vojvođanski bekrija. Njemu je svojstveno sve što i poslednjem žitelju ove ravnice – ističe akademik Čović.
          Tragajući za istinom autor se malo poigrao sa istorijom i njenim akterima. Možda se preterano hvale Nemanjići, bez obzira što su oni osnivači naše države i crkve. Zna se da su oni međusobno ratovali, oslepljivali otac sina i sin oca i zato ih ne treba hvaliti više nego što ima osnova. Prema rečima dr Zečevića, iz svakog perioda naše prošlosti treba uzeti ono što je bilo pozitivno za naš narod.
         – Moj car Josip Sedmi je običan čovjek sa svim svojim manama i vrlinama. On voli dobru kapljicu, lepe žene, ali i da ide u lov da ubija životinje. Zato sam ga u Titelu stavio u rezidenciju koja je zaista postojala u društvo lepe Lenke (koju sam, naravno, izmislio), a caricu izveo na Breg da im ne smeta. To je bila naša prošlost. Međutim postoje i danas razni pokušaji obnavljanja bivše Austrougarske monarhije, našto ja takođe ukazujem u mojim delima – kaže dr Zečević.
          Akademik Čović preporučuje čitaocima da ovu knjigu treba početi čitati od četrnaeste glave jer je ona retko zanimljiva pa da se vrate na početak i iščitaju je do kraja. To će ih motivisati da potraže i ostala Zečevićeva dela.

Autor: Nikola D. Turajlić
Datum: 31, 01, 2008.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *