Titelski rukometni veterani

Čarolija zvana rukometna lopta poslednjeg vikenda u februaru po četvrti put okupila je veterane RK „Titel“.

       Otvarajući Skupštinu saveza demokratskih rukometaša, kako se našalio jedan od organizatora ovog skupa ovdašnji profesor matematike Radica Belić, i pozdravljajući rukometaše, sportske radnike, prijatelje kluba pokazao je i dres sa četvorkom koji je nosio od 1965. i sa tom generacijom punih 18 godina igrao.
        U sali okupljeno više od 40 veterana, onih koji su od samog osnivanja kluba kao što su nezaboravni golmani Uroš Tegeltija Role i Branislav Prodanović Prša, do još uvek aktivnog odličnog  golmana RK „Titel Džon Dira“, skoro 40-godišnjeg Mladena Topića za koga kažu da je kao vino.
        – Kada smo prvi put ušli u Kvalitetnu vojvođansku ligu 1960. bio je to nezaboravan uspeh jer smo igrali sa ekipama iz velikih gradova, priseća se tog trijumfa Prodanović koji je sa Tegeltijom godinama stajao na golu titelskog kluba, istovremeno igrajući i fudbal za mesni klub. Kaže da su ovi susreti prava prilika za okupljanje više generacija na jednom mestu i da mu je neobično žao  što Titeljani već godinama ne mogu uživati u igri svojih rukometaša, koji još uvek nemaju halu. Naše utakmice je pratilo po hiljadu strastvenih navijača, priseća se starih vremena Prodanović.
        Sve rukometne generacije će vam reći da su Titeljani uvek imali odlične golmane koji su jako dugo stajali između dve stative. To potvrđuju i Beograđani Zoran Ivanović Tabana i Ratko Vukašinović rukometaši Sinđelića koji je godinama igrao prijateljske utakmice za titelsku slavu, a titelski rukometaši su gostovali za Dan mladosti. – Bila su to nezaboravna druženja koja su prerasla u dugogodišnja prijateljstva i večeras smo presrećni što smo među prijateljima, u Titelu koji smo oduvek voleli, govore skoro uglas nekadašnji beogradski rukometaši.
        – Od 1958. igrao sam rukomet za novosadsku Vojvodinu i Železničar. Posle 15 godina igranja, počeo sam da sudim. Kada sam sudio Titelu, Rumi i Čurugu, oni nisu smeli da izgube, zato što su bile jako simpatične ekipe, dobri domaćini i srčani gosti, priseća se Novosađanin Jovan Todorković Guža i dodaje da mu je puno srce jer na jednom mestu vidi toliko starih prijatelja.
        U jednom uglu nešto mlađi veterani. Mlađa Topić uverava da je među titelskim rukometašima za celu klasu odskakao Dragan Ivković Soća, koji je pre nekoliko godina prestao sa aktivnim igranjem, a trebao bi da ga nasledi sin, prvotimac „Titel Džon Dira“. – Na ovim druženjima nikako da razrešimo dilemu koja je generacija u 52-godišnjoj istoriji kluba bila najbolja i ja sam sam vezan za više generacija jer rukomet igram više od 25 godina. Na svakom susretu se priča o rukometu, a najviše se prepričavaju nezaboravne anegdote.
       
Do kasno u noć, uz večeru, muziku iz sedamdesetih koju su izvodili „Ikarosi“ titelski rukometni veterani pričali su o čaroliji zvanoj rukometna lopta.


Autor: Dušanka Buvač
Datum: 26, 02, 2007.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *