Tekvondo – sport atraktivnih nožnih udaraca

BEOGRAD: Uspeh Milice Mandić na Olimpijskim igrama u Londonu, koja je osvojila zlatnu medalju u disciplini tekvondo preko 67 kilograma, skrenuo je pažnju na ovaj južnokorejski borilački sport.

 

Tekvondo je najpopularnija borilačka veština i nacionalni sport u Južnoj Koreji. Glavna karakteristika tekvondoa su atraktivni nožni udarci, posebno u skoku, blokovi i eskivaže.

Udarci nogama u skoku su deo korejske tradicije i nekada su služili za obaranje konjanika iz sedla.
(Taekwondo – „Tae“ znači noga, udariti nogom, „Kwon“ je ruka, udariti rukom ili pesnicom, a „Do“ znači put ili metod).
Nastao je kombinovanjem različitih borilačkih stilova koji su proteklih 2000 godina postojali u Koreji, kao i u nekim zemljama u okruženju – Kina, Japan, itd.

Najstariji podaci o tekvondou datiraju oko 50. godine pre nove ere, kada je Koreja bila podeljena na tri kraljevstva – Sila, Kogurio i Pakše, koja su imala jake vojske i izučavale veštinu nenaoružane borbe.

Iako borilačke veštine u toj zemlji imaju dugu tradiciju, o čemu svedoče brojne arheološke iskopine i istorijski spomenici,
tekvondo je stvoren nakon Drugog svetskog rata, tačnije 11. aprila 1955. godine.

Nakon što je uspešno prošao status demonstracionog sporta na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. i Barseloni 1992, tekvondo je u Sidneju 2000. godine konačno postao i zvanična olimpijska disciplina.

Borba se sastoji od tri runde od po dva minuta, po pravilima „ful-kontakta“ i završava se nokautom, predajom,
diskvalifikacijom ili prebrojavanjem bodova na kraju meča.

U slučaju nerešenog rezultata, održava se dodatna runda po principu zlatnog boda, a zanimljivo je da kao i u tenisu i nekim drugim sportovima, trener može da „izazove“ odluku sudije i na tv-snimku proveri da li je bio u pravu.

S ciljem povećanja sigurnosti, takmičari koriste štitnike za telo (hogu), glavu, odlaktice i potkolenice, prepone, zube, ris i rukavice za šake.

Procenjuje sa da danas više od 30 miliona ljudi trenira tekvondo u više od 150 zemalja širom sveta, dok se u Srbiji vežba od 1983. godine.

Prema podacima Tekvondo asocijacije Srbije, trenutno imamo 82 registrovana kluba, a najusepšniji su beogradski „Galeb“, „Partizan“, „Crvena zvezda“, „Azija“ i „Beograd“, vršački „Eurošped“, šabački „Letnjikovac“ i „Viner Čivi“, pančevački „Tigar“ i drugi.

Izvor: TANJUG

Autor: Redakcija
Datum: 13, 08, 2012.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *