Nostalgija i surova realnost bečejskog tamburaša

BEČEJ: Sedamdesetsedmogodišnji Stevan Kolompar iz Bečeja u svojoj osmoj godini okusio je zavodljivi ukus tambure, muzike, a potom kafane i svega što ide uz to. Svirao je, kaže, širom cele, one velike, bivše Jugoslavije bas prim, kontru ili begeš, po potrebi i nuždi. Sada, u osmoj deceniji života Stevan Kolompar iz Bečeja uličnim sviranjem nadopunjuje kućni budžet, a, kako kaže, ne tako davno u kafani je za noć zarađivao sadašnja godišnja primanja.

 

Ne bez sete seća se slatkog i prevrtljivog kafanskog života ispunjenog pesmom, pićem, ženama, ovog kaže sa još ne ugaslim žarom u glasu, uštirkanim košuljama, odelima i cipelama za svako veče i svaku priliku.

Sladak život u kojem se za novac nije marilo zastao je na trgu u rodnom Bečeju gde za lepih dana prebira po žicama svog bas prima.

Na repertoaru već umornih prstiju bećarci, starogradske, narodne srpske, hrvatske, makedonske, crnogorske pesme ali i arije i kancone.

Svega ima samo zdravlja i para nema pa mršavu socijalnu pomoć nadopunjuje crkavicom koju zaradi uličnim sviranjem.

Kliknite ovde da biste videli vest u celini na sajtu rtv.rs »

Autor: Redakcija
Datum: 16, 06, 2012.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *