Ždralovi nad Perlezom

TITEL: U petak, po kišovitom vemenu, u Plavoj sali Suda u Titelu okupio se veliki broj poštovalaca i poslenika pisane reči. Predstavljena je knjiga Petra Žebeljana „Ždralovi nad Perlezom”. Pored autora gostovali su Ljubivoje Ršumović, Laza Čurčić, Nenad Ristić i Srboljub Manojlović. Priče iz knjige čitali su Svetozar Saša Ćurčić i Dragan Kolak, a dobrodošlicu je gostima poželela direktorka Narodne biblioteke “Stojan Trumić”, Dušanka Buvač.

 

 

Knjiga „Ždralovi nad Perlezom” predstavlja neku vrstu kratkog pregleda događaja iz prošlosti Perleza i Banata, svojevrsnu „istoriju” Perlez Varoši. Ona je hronologija događaja i priča o ličnostima koje su obeležile pojedine godine i razdoblja Banata i Perleza. Jovan Pejin, istoričar i recenzent knjige, piše da je autor „svoju priču o Banatu i Perlezu prožeo zavičajnim osećanjem i nije zapao u pristrasnost koja često odvuče neke istoričare od stvarnosti, odnosno od onog 'šta se stvarno desilo' “. Knjigom je autor, kaže Pejin, smestio Perlez u srpsku istoriju. Ona je podigla zavičajnu istoriju za još jedan stepen u odnosu na malobrojne knjige o prošlosti Banata.

 


Ljubivoje Ršumović je podsetio da su on, Petar Žebeljan i Srboljub Manojlović jedna generacija iz studentskih dana i šeretski dodao: „odmah posle Lazine”, misleći na posleratnu generaciju studenata Laze Čurčića, Vaska Pope, Dragana Nikitovića i drugih znanih i važnih ličnosti iz javnog života Srbije. Ršumović je rekao da je Petar Žebeljan ispričao kako je bilo i kako bi moglo biti, da je pisana čistim srpskim jezikom, sa lepim ukrasima lokalnog govora. Knjiga je, rekao je on, svojevrsni vodič kroz vreme, svedočanstvo o mukama srpskog naroda pritisnutog tuđom politikom i tuđim hirovima i interesima, na širokom, panonskom polju. Kaže da ne treba biti naročito vidovit, pa shvatiti da te muke traju da dana današnjih.

 


Nenad Ristić, novinar, urednik i direktor RTS, je na duhovit način govorio o knjizi i autoru, ispričavši i malu šalu, što je izmamilo aplauze prisutnih.
Srboljub Manojlović, novinar i dopisnik Tanjuga iz Alžira, pročitao je priču o Vojinu Zoriću, graničaru i barjaktaru u perleskoj četi 12. nemačko-banatskog puka u Austrougarskoj vojsci. Govorio je i o uspehu knjige kod čitalačke publike i stručne javnosti.
O još jednom Zoriću, Savi, govorio je Laza Čurčić. Sava Zorić je bio penzionisani nastavnik perleske škole i Petra Žebeljana. Da bi u prvom licu ispričao pripovest o Perlezu, Žebeljan je preuzeo ulogu svog nastavnika. Sava Zorić je rođeni Titeljanin, iz poznate titelske porodice Zorića, koja je dala mnoge značajne ličnosti: Svetozar Zorić (unuk Svetozara Miletića), osnivač Mašinskog fakulteta u Beogradu, Milica Zorić, slikarka, Pavle Zorić (otac Svetozara Zorića) svršio je veterinu u Beču, Nadežda i Rastko Petrović su po majčinoj liniji Zorići, itd. Laza Čurčić je gostima pokazao Titelski breg i vidikovac sa kojeg su posmatrali Perlez i Banat. Laza kaže da je Miloš Crnjanski pisao da mu u Londonu nedostaje pogled sa Titelskog brega, kako bi gledao svoj ravni Banat.
Petar Žebeljan (1939) je rođen u Perlezu. Završio je studije srpske i svetske književnosti u Beogradu gde je ostao i sve vreme radio u Radio Beogradu, u novinarskim redakcijama. Objavio je pet knjiga i bio nagrađivan. Živi u Beogradu, gde se druži i ponešto piše, a u Perlezu uzgaja vinovu lozu i voće, od kojih pravi dobro vino i rakiju.

 


Titeljani su, uprkos kiši, proveli jedno divno veče, a bilo bi još lepše da Titel poseduje klavir, jer je tata Petar hteo da dovede kompozitorku i pijanistkinju Isidoru Žebeljan.

Foto: Stevan Avguštin

Autor: Dragan Kolak
Datum: 23, 04, 2012.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *