Ločka vodica Lok

LOK: Prema kalendaru za prestupnu 1944, u Bačkoj eparhiji je bila dvadeset i jedna vodica koju je priznavala crkva: dve u Staroj (Bačkoj) Palanci, tri u okolini Sombora, po jedna u Silbašu, Tovariševu, Pačiru, Staparu, Aleksandrovu, Bačkom Petrovom Selu, Kuli, Strom Vrbasu, Turiji, Loku, Gospođincima, Đurđevu, Mošorinu, Čurugu i Branjini.

Vodica kod Loka pominje se u knjizi Mirjane Đekić „Vodice u Vojvodini“ na dva mesta:
„Članovi srpske pravoslavne duhovne zajednice napravili su 1937. česmu na Lovačkoj vodici pored Loka i kapelu na vodici u Gospođincima, posvećenu svetim apostolima Petru i Pavlu.“

 


„Prema kalendaru za prestupnu 1944, u Bačkoj eparhiji je bila dvadeset i jedna vodica koju je priznavala crkva: dve u Staroj (Bačkoj) Palanci, tri u okolini Sombora, po jedna u Silbašu, Tovariševu, Pačiru, Staparu, Aleksandrovu, Bačkom Petrovom Selu, Kuli, Strom Vrbasu, Turiji, Loku, Gospođincima, Đurđevu, Mošorinu, Čurugu i Branjini.''

 


Iako je vodica kod Loka bila priznata od Crkve prema crkvenom kalendaru za 1944. godinu, ta veza Crkve i Vodice danas ne postoji.

 


Siluete kuća u Loku su na oko 300 metara.
Tražeći na Internetu naišao sam na vest objavljenu u ovom magazinu od 20. jula 2007:
„Uređuje se stara Ločka vodica“
Krajem maja ove godine, na inicijativu Ekološkog društva „Forland“ i uz podršku naprednijih ljudi iz Loka, započelo je uređenje stare Ločke vodice.
Sumporoviti izvor je kaptiran još davne 1908. godine, kada je izgrađen i rezervoar iz koga se voda preliva kroz cev. Od tada na ovom čuvenom izvoru, koji je pravi dar prirode, nije bilo ozbiljnijih radova pa je danas postao toliko zapušten da je čak predstavljao ruglo i pravu sliku našeg odnosa prema prirodnom okruženju. Sam zid izvora je zubom vremena i ljudskim nemarom prilično okrnjen, odvodni kanal zabaren, a prostor ispod drveća stočari su pretvorili u plandište. Zabaren teren, stočni izmet i mokraća pretili su čak da zagade ovaj izvor, a sve je postepeno pretvarano u smetlište.
Znajući kakav biser imaju u neposrednoj blizini, članovi „Forland“-a su organizovali akciju čišćenja rezervoara za vodu, a ovih dana su, uz pomoć bagera „Bačka puta“ koji radi prilazni put Loku, očistili drenažne kanale i iskopali mali bazen za prikupljanje viška vode. U planu im je da odvodni kanal očiste još stotinjak metara do glavnog kanala koji pripada „Vodama Vojvodine“. Time bi isušili zabareni teren oko izvora, a i stočari bi imali dovoljno vode za napajanje svoje stoke. Takođe su napravili i zemljani plato pored regionalnog puta Novi Sad – Titel i njime omogućili putnicima – namernicima da ovde stanu, okrepe se i odmore.“ (Autor vesti Nikola D. Turajlić)
Kada sam slikao ove, novije fotografije, izvor i okolina su bili već uređeni.

 


Zimska i letnja varijanta slike istog mesta.

 


Lok se nalazi ispod Titelskog brega, a česma je pored puta Novi Sad – Titel, nekih pet kilometara od Titela.
Veliki pašnjak između Brega i Loka uvek slikovito izgleda, slika maltene pastoralne idile, pa sam često zastajao da ponešto slikam.

 


Česma je u grupi drveta na levoj strani slike, a vidi se i silos na periferiji Titela.

 


Iz ovog ugla je ista grupa drveta na desnoj strani.
„Lok se razvio na ostrvu, ostatku aluvijalne terase, u aluvijalnoj ravni Dunava. Za vreme visokih vodostaja površine oko Loka, pa i samo selo su bivali pod vodom. Prema jednom izveštaju komande Šajkaškog bataljona iz 1770. Ločani su izgradili nasip od svog ostrva do podunavskog puta. Ipak, graničarske vlasti su zahtevale od cara Josifa Drugog da naredi preseljenje Loka u podnožje Titelskog brega pored postojećeg puta. Planom iz 1772. ono je preseljeno kod surduka Gradac. Ločani su onamo izdržali 40 godina i 1812. se vraćaju na ostrvo.“ (Odlomci iz teksta Dragana Kolaka koji možete pričitati ovde)
U uslovima kada su selo i okolina često bivali pod vodom ili barama i muljem koje visoki vodostaju ostavljaju, očigledno je koliki je bio značaj zdrave i pitke vode.

 


I ovde je vodica – česma na desnoj strani slike.
Pod Bregom postoje dva izvora – česme: na tristotinak metara od vodice, gde se od glavnog puta odvaja put za selo je ova česma na donjoj slici.

 


Ne sećam se da sam preko dana naišao u vreme da na izvorima nije bilo nikoga. Češće je kod njih red ljudi sa kanistrima, otvoreni prtljažnici automobila, ponekad i traktorske prikolice, u koje se slažu napunjene posude s vodom. Nosi se voda u Titel i obližnja sela, ali i u Novi Sad.
 

Autor: Nenad Glišić
Datum: 01, 03, 2012.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *