BEČ: U Beču je završen Viennafair 2011. Najveći sajam savremene umetnosti u Austriji održan je sedmi put i na njemu je učestvovalo 127 pretežno evropskih galerija i 30 austrijskih slikarskih institucija. Posetioci su ovde mogli da naslute šta će se desiti u slikarstvu Evrope kroz deset godina.
Bez velikih imena, ali sa niskim cenama
Viennafair ne pripada klubu najbogatijih i najprestižnijih evropskih sajmova: na spisku galerija – učesnica nema jednog od lidera art – tržišta poput White Cube, a i cene sa šestocifrenim iznosima ovde su retkost. Radovi živih klasika prodavani su jeftinije: na primer u salcburškoj Galerie Weihergut za objekat Kristiana Boltanskog tražili su samo 25 hiljada evra, tiražne grafike na svili Janisa Kunelisa prodavane su po 2,8 hiljada, dok se fotografija grupe Gelitin mogla kupiti za stipendiju od nekih 480 evra. Međutim, Viennafair može biti privlačan za muzeje i kolekcionare koji su zainteresovani za eksurzije sa VIP programima, i ne samo radi jeftinoće. Ove godine Bečki sajam slikarstva je dobio novo rukovodstvo koje čine poznati austrijski kustosi i likovni kritičari Georg Šelhamer i Hedvig Zaksenhuber. Oni su rešili da iskoriste preimućstvo koje Beču „daruje“ njegov geopolitički položaj, kao prestonice bivše imperije, tako što su pretvorili sajam u festival slikarstva Istočne i Jugoistočne Evrope, kojemu se na osnovu veoma tesnih istorijskih veza pridružila i Turska.
Karavan – saraj za galerije iz Istambula
Tako je za četiri galerije iz Istambula koje su dopremile u Beč ne osobito na Zapadu poznatu slikarsku mladež, kao i za zvezdu ranga Ajše Erkmena, u sajamskom paviljonu bio izgrađen poseban karavan – saraj. I uopšte, urbanističke strukture na Viennafairu po ideji arhitekte – teoretičara Johanesa Poršea odudarale su od tradicionalnih rešenja. Ovde je sve, baš kao i u gradu, bilo isprepleteno i izmešano: štandovi klasičnih galerija, debitanti i različite slikarske institucije i udruženja. U centru je bilo izgrađeno nešto poput gradskog trga sa pijacom na kome su svoju ponudu mogli da pokažu nezavisno od Galerije razna samostalna slikarska udruženja, grupe i društva, atraktivnu „robu“ prirodnog odabira koji je postavio poljski konceptualista Pavel Althamer. Legendarni model Varšavske likovne akademije, obnaženi sedokosi starkelja Pinki, pozirao je direktno u sred sajma studentima iz Varšave, Bratislave i Beča, kao i svima drugim koji su poželeli da im se pridruže.
Broj austrijskih galerija izjednačen sa stranim
Na ovom sajmu broj austrijskih galerija koje su po pravilu vodeće na Viennafairu , praktično je bio izjednačen sa brojem galerija iz zemalja bivšeg Varšavskog ugovra. Najviše je bilo Poljaka, ali su veliku pažnju privukle i galerije iz Bugarske i Rumunije koja zajedno sa procvatom filmske produkcije ispoljava i veliki polet vizuelne umetnosti u celini. Rumuni su prikazali impozantan broj radova veterana konceptualista među kojima je predstavljen Ivan iz Bukurešta i Jacza, Paul Nagu, iz Temišvara koji je 1970. godine prebegao u Englesku, a učio je kod Anuša Kapura i Entonija Gormla u čijoj skulpturi se neočekivano prepoznaju njegove ideje. Iz republika bivšeg SSSR-a bile su po dve galerije iz Talina i Vilnusa i po jedna iz Rige, Alma-Ate i Tbilisija.
Rusiju su predstavljale tri galerije. GMG je pokazala grafike – freske Aline Gutkine, Peperworks – grafike – instalacije Valerija Čtaka, dok je Marina Gisač, kao i obično skupila gomilu volšebnih video snimaka Marine Aleksejeve. Uostalom, rusko slikarstvo je bilo moguće naći i u mnogim drugim bečkim galerijama i to ne samo kod poznatih rusofila Krincingertovih: Kerstin Engholm je pokazala samostalnu postavku Ane Jermolajeve, Higer je prodavala „poslušnice“ Anastasije Horošilove, kao i slike iz projekta „Novi Tahiti“, nastale na istočnom pleneru velikog prijatelja Rusije Austrijanca Lukasa Puša, koji je pre nekoliko godina na teretnjaku proputovao celi Sibir zajedno sa „plavim nosom“, Konstantinom Skotnikovim. Ali i Knoll je ustupio dopunski štand za mlade ruske leve radikale, koji su se oglasili po celom sajmu bučnim videom „Rebel Karaoke“ Ivana Bražkina: svi koji su to zaželili mogli su se priključiti demonstraciji različitih zemalja i koristiti njihove parole. Art – bandu Davida Ter – Oganjana galerista Hans Knol je video na sajmu Cosmoskov, koji je bio nekomercijalni projekat fonda „Smirnov i Sorokin“, dopremio u Beč i sprema se dalje da je pokaže u Nemačkoj i Španiji.
Ceo Beč podržao sajam slikarstva Istočne i Jugoistočne Evrope
Sajamski fokus na Istočnu i Jugoistočnu Evropu podržao je ceo Beč. Paralelno s „Viennafairom 2011” u dvadeset jednoj bečkoj galeriji održavao se festival curated vy – Vienna 2011. na kojemu su sa istočnoevropskom i balkanskom omladinom radili poznati kustosi, a jedan od njih je bio i Josif Bakšta koji je u Galeriji Grite Insam priredio izložbu svojih studenata. S afiše „kosmičke“ izložbe u Kunstahalu osmehivala se Barbika u skafandru „napravljenom“ kičicama Aleksandra Vinogradova i Vladimira Dubosarskog, dok su na Belvderu pored „bečkih kinetista“ izlagali mađarski, rumunski, poljski i ruski futuristi i konstruktivisti. Sve je to neodoljivo privlačilo posetioce pošto je svet umetnosti u kojemu je toliko „neosvojene” teritorije, u suštini jedinstven, a kolekcionari i muzejski delatnici žure da kuju gvožđe – dok su cene niske.
Autor: Branko Rakočević
Datum: 18, 05, 2011.