STARA PAZOVA: Gradski tamburaški orkestar Stare Pazove, iako najmlađi u Vojvodini (osnovan pre nekoliko godina) afirmisao se kao jedan od najuglednijih muzičkih kolektiva u Sremu. U to se moglo uvereti oko trista posetilaca koji su u subotu uveče (30. aprila) prisustvovali trećem godišnjem koncertu koji izabranici mr tambure Ljubinka Lazića, umetničkog rukovodioca, priređuju uoči praznika rada, pa je i koncert već postao tradicionalan pod nazivom Prvomajski.
Zahvaljujući predanom radu mr Lazića, stalnog člana Beogradske filharmonije i koncert majstoru Milošu Prodanoviću, pazovački tamburaši su u kvalitetu i disciplini izvođenja, skladu i harmoniji, za godinu dana postigli osetan napredak. Ovo pretprazničko dvočasovno muziciranje talentovanog ansambla pazovačkih tamburaša održano u dvorani Gradskog pozorišta, oduševljeni posetioci će ipak najviše pamtiti najpre po mladoj voditeljki Mini Đurić, jednoj od najboljih diplomaca Filolškog faulteta u Beogradu, koja je plenila svojom erudicjom, izvarednim poznavanjem istorije muzike, posebno tambure, elokventnošću, voditeljskim darom, umešnošću, neposrednošću u kontaktu sa publikom i muzičkim kolektivom, a nadasve, urođenim šarmom, ubedljivošću i iskrenošću. Njeno nadahnuto, kratko ali esencijalno kazivanje o kompozitorima i njihovim delima, nenametljivo predstavljanje članova orkestra individualno i celog kolektiva, sve je to bilo ukomponovano u skladnu celinu, tako da je činilo program u programu, ne samo nadgradnju koncerta nego njegov poseban, a možda i najatraktivniji segemnt. I sve je kazivala bez ijednog parčića papira u ruci radi eventualnog podsećanja. Pa se i desilo nešto što se retko doživljava na muzičkim priredbama: publika je ustala da bi egzaltirano, dugim i frenetičnim aplauzima ushićenja pozdravila – voditeljku, što je učinio i ceo orkestar! Drugi krak trougla koji je publici ostao ucrtan u srcu i pamćenju sa Prvomajskog, godišnjeg nastupa pazovačkih tamburaša, je bio virtuoz tanga, mr Aleksandar Nikolić, jedini muzičar u Srbiji koji svira bandoneon, a pojavio se kao gost. Pošto se ovakav gost ređe sreta na koncertima, red je da se nešto više kaže o njemu. Rođen je 1973. g., diplomirao na Muzičkoj akademiji u Bratislavi u klasi profesora Borisa Lenka, dobitnik je dve ugledne međunarodne nagrade: „Cita di Castelfidardo“ i „Premio Stefano Bizzari Morro d'oro“. Nastupao je kao solo izvođač muzike Astora Pjapole sa svim važnim srpskim simfonijskim i kamernim orkestrima, pa ga je upravo ta njegova strast prema tangu učnila jedinim muzičarem u Srbiji koji svira bandoneon. Osničavač je Beogradske tango asocijacije i umetnički je direktor Međunarodnog Beogradskog tango festivala. Vokalni solista iz Golubinaca, Zoran Lepšanović, bio je treći krak trougla u koji su posetioci „ostavljali za posle“ kao u neki muzički spomenar svoje najlepše utiske sa ovog koncerta pazovačkih tamburaša („Tebi dajem spomen ovu, kako u Vojvodini imaju običaj da kažu i napišu“). On je prijatnim i pomalo setnim glasom natopljenim emocijama otpevao popularne kompozicije Milana Nešića („Mesečina divno sja“), zatim „Ne luduj, lelo“ (po tekstu „Seljačice“ Milorada Petrovića), zatim „Ima jedan kućerak u Sremu“ Vlade Katića, „Ej ,da mi je da prebolim“ Ilije Žarkovića (na stihove Pavla Peršića), „Sve je ona meni“ po muzici i na stihove „Slavonske lole“, a u njegovom maratonskom repertoaru našla se i kompozicija Zvonka Bogdana „Ti si moja zadnja ljubav“, te „Nema lepše devojke“ i nezaobilazna „Ljubav“ po stihovima Đure Jakšića.
U prvom delu programa (pre pauze) izvedeno je je sedam komozicija ozbiljne muzike: „Proleće“ i Koncert za gitaru i orkestar Antonionia Vivaldia, Mladina pesma iz opere „Loengrin“ Riharda Vagnera, „Oblivion“ i „Libertango“ Astora Pjacole (solista: mr Aleksandar Nikolić) i tradicionalna igra „El Shocho“. Publika je dugim, srdačnim aplauzom pozdravila Aleksandra Živkovića, solistu Nacionalnog ansambla „Kolo“ koji je virtuozno izveo rusku narodnu pesmu „Svetli mesec“.
I zaista, svi posetioci su posle ovog koncerta osetili neku toplu, spokojnu, svetlost u dušama svojim, što je dokaz da je i ovo pojavljivanje pazovačkih tamburaša pred svojom publikom primljeno sa ushićenjem, i da će se dugo pamtiti.
Autor: Branko Rakočević
Datum: 02, 05, 2011.