Za kuće okrenuta užom stranom ulici, sem ovog iz naslova, postoji još destak naziva širom Vojvodine (npr: dužna, kuća kuća dužom, kuća na duž, kuća uzduž) ali i paorska kuća ili seljačka kuća.
Nastanak naziva sa ovim 'na brazdu' i dužom' ne znam pouzdano, ali mislim da je moguće da nastao u vreme kada je izvršeno ušoravanje vojvodjanskh sela na prelasku iz XVIII u XIX v. Negde u bledom sećanju mi je ostalo da su carski geometi obeležavali placeve za kuće izoravanjem brazdi. Širina placa prema ulici bila je manja od njegove dubine, tj. dužine, pa joj je zadnja bočna strana bila postavljana na tu dužnu brazdu, tj. kuća je izgradjena na duži.
Kuće izgradjene svojom dužom stranom na ulici takodje imaju više naziva, a najčešći je 'preka kuća', no o njima jedan drugi put.
Terminologiju vezanu za kuće (kao i ovu skicu) koristim iz knjige 'Terminologija kuće i pokućstva' Gordane Vuković, izdate 1988. u izdanju novosadskog Filozofskog fakulteta – Instuta za južnoslovenske jezike. Kupio sam je na nekoj rasprodaji – možda zatreba. Obistinilo se!
Na ovoj kući u Aradcu su jasno uočljivi svi detalji koje skica prikazuje.
Zabat – trogli deo ispod krova koji zatvara potkrovlje i čini ga tavanom – može biti zidan, a redje, kao starije ili jeftinije rešenje je od dasaka. Takav, daščani zabat se naziva 'tavanac'.
Vrapčara je naziv za ispust ispod zabata, često pokriven crepom u samo jednom redu, služi da umanji kvašenje spoljnog zida (fasade) od kiše. Na kući u Maradiku krov je duži od kuće te nadkriljuje i štiti u izvesnoj meri i zabat i čelo kuće.
Kod kuća sa kiblom (zabatom ukrašenim lučnim gornjim završecima) nema zaštitne uloge krova, pa je za zaštitu fasade na takvim kućama uloga vrapčare značajnija, a često su i šire.
Inače, za taj deo na fasadi kuće, sem naziva 'vrapčara' koriste se i dugi nazivi (sims, simst, streja, nadstrešnica, potremak, pervaz, venac, bančić i još nekoliko).
Na kućama u B. Magliću se vidi upotreba vrapčare na dva mesta.
Cokna, cokla, sokla, sokl, portura, port … (donji deo, po pravilu u tamnjoj boji a često i nešto istureniji deo pri zemlji na fasadi) je bila obavezni deo na kući, pre svega sa ulične strane sve dok nije počelo popločavanje keramičkim pločicama.
Cokla takdje ima pre svega praktičnu ulogu: padanjem na zemlju kiša prska i nanosi blato na donji deo spoljnih zidova. Da se ne bi svake godine morali krečiti zidovi celom visinom, bilo je dovoljno krečiti – obnoviti boju na cokli.
A ko nije doživeo, ili se ne seća: lepih dana pred uskrse žene su krečile cokle, pa su sela dočekivala praznik umivenih kuća posle zimskog zaprljavanja.
Autor: Nenad Glišić
Datum: 15, 11, 2009.