Kubikaši otišli u legendu

Kubikaši su više decenija bili prepoznatljivi brend Temerina. Kubikaši, radnici koji obavljaju teške fizičke poslove u prošlosti su kopali kanale ili nasipali zemlju na dolmama kraj reka i kanala.



        Dok nije bilo bagera i drugih mašina, ručno su ašovima kopali zemlju, lopatama je tovarili u kolica s jednim točkom i gurali do mesta gde su tu zemlju istovarali. Imali su ponekad i dvokolice koje je vukao jedan konj. Rad im se merio po učinku, po količini iskopane i prenesene zemlje (ili peska), u kubnim metrima, te su po tome i nazvani kubikaši.
        Učestvovali su u izgradnji puteva, nasipa za železnike pruge, u radovima na odbrani od poplava, kopali su odvodne kanale i obavljali druge zemljane poslove. U okolini Novog Sada najpoznatiji kubikaši bili su iz Temerina, pretežno mađarske nacionalnosti. To zanimanje se prenosilo generacijama, sa oca na sina.
        Uz bicikl, koji je bio prevozno sredstvo (putovali su i do Inđije i jednom nedeljno se vraćali kući), nije se moglo bez ašova, lopate, domaće slanine i rakije, koja im je davala neiscrpnu energiju.
        Udruživali su se u grupe i imali su svog starešinu (bandigazdu) koji je ugovarao i raspoređivao posao. Bili su snažni i vešti u kopanju zemlje i poznati po poštenju. Kada su poslodavcu dali reč, nije im bila potrebna nikakva hartija s pečatom. Stisak ruke bio je dovoljan. Uvek su poštovali rokove i kvalitet posla, čak i kad je to bilo na njihovu štetu. Često su bili odvojeni od svojih domova, smeštajući se u barake i hraneći se najčešće slaninom, hlebom, lukom i paradajzom.
        Zimi, kad nije bilo moguće raditi zbog smrznute zemlje, ostajali su kod svojih kuća, da bi, čim se vreme prolepša, kretali u osvajanje novih kubika zemlje.
        Ni pojava bagera, rovokopača i drugih mašina nije mogla da nadomesti ulogu radnika sa lopatom. Za temerinske kubikaše kažu da su izgradili pola Novog Sada, Novog Beograda, bazene i stadione, pored ostalog travnati teren Marakane u Beogradu, Poljuda u Splitu…
        Više decenija najpoznatije bandigazde bili su Šandor Žadanji i Vince Varga. Sada je živ i rado prenosi utiske sa teških poslova Šandor Šomoši. Iako ima više od osamdeset leta vozi bicikl, obilazi prijatelje, a kažu da je jedini čovek sa srcem na desnoj strani grudnog koša.
        Kubikaši iz Temerina ušli su u legendu. Njihovi sinovi i unuci opredelili su se za lakše poslove.

Autor: Mile Milojević
Datum: 25, 08, 2009.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *