U Titelu je između dva svetska rata postojalo više diletantskih družina, danas bi se reklo, kulturno-umetničkih društava.
Diletantsko društvo „Olimpija“ osnovano je 1935. godine. Osnovao ga je u to vreme svestrano obrazovani Miloš Stefanović-Mika. On je završio vojnu akademiju i muzički konzervatorijum na odseku za klavir i komponovanje (Beč, Budimpešta). Bio je prvi predsednik i umetnički rukovodilac Društva. DD „Olimpija“ je imalo dramsku sekciju i muzičke orkestre (gudačko-duvački, koncertni i džez). U gudačkom delu orkestra bili su muzički obrazovani članovi, vrsni poznavaoci nota duvačku sekciju činio je kompletan orkestar Vatrogasnog društva.
Dramsku sekciju činili su mlađi i stariji Titeljani. Sekcija je imala 23 člana, mešovitog socijalnog i nacionalnog sastava. Među glumcima je bilo Srba, Mađara, Nemaca, Slovaka, Šokaca… Istaknuti član Društva – glumac, tumač raznih dramskih likova, pevač operetskih i zabavnih kompozicija i kupleta bio je Ivan Vukov.
Mika Stefanović je komponovao nekoliko opereta, a „Savremene devojke“ mu je otkupila segedinska operska kuća. Komponovao je i kuplete i šlagere koje je Društvo izvodilo na koncertima, dobrotvornim i zabavnim priredbama. Stefanović je pisao je i kratke pozorišne komade, skečeve, kozerije, monologe… Ova njegova dela izvodili su članovi Društva, a režirao je, dirigovao i organizovao priredbe on sam.
Značajno društvo koje se bavilo diletantskom aktivnošću bila Srpska ratarska čitaonica. Osnivači i rukovodioci Društva bili su učitelji Sava Zorić i Milan Stejin. Sava Zorić je bio i učitelj igranja i pevanja, pa je Društvo imalo i ove sekcije. Pripremali su i izvodili priredbe, pa su izveli muzičko-scensku igru „Voda sa planine“ u režiji Mike Stefanovića.
Pored vežbačkih aktivnosti Sokolsko društvo je imalo i druge sekcije i organizovalo posela („sela“) u Sokolani. Imali su tamburaški orkestar koji je svirao na igrankama. Njime su rukovodili Stevan Vujkov učitelj Nikola Kirić. Lutkarsko pozorište je bilo u sastavu Sokolskog društva. Osnovali su ga i njime rukovodili muž i žena Mihaldžić, Marija Klugenau, Marija Vulić, Đura Rapajić i drugi. Oprema i lutke su u početku, 1930, nabavljeni u Pragu. U predstavama kao lutkar-izvođač učestvovao je kao 14-ogodišnji dečak Ivan Vukov.
Titelski Mađari su formalno osnovali Mađarsko-katoličko društvo 1938, ali je i ono bilo višenacionalno. Prvi predsednik je bio Mihajlo Janković, a umetnički rukovodilac Lala Kolar, činovnik Vodne uprave u Titelu. Pored raznih nacionalno mešovitih priredbi bila je izvedena na mađarskom jeziku opereta „Havajska ruža“. Opereta je prikazana u dvorištu na letnjoj pozornici Katoličkog (danas Lovačkog) doma. I ovde je režiser i dirigent bio Mika Stefanović, a u muzičkoj pratnji je bio čitav orkestar DD „Olimpija“. Glavni izvođači na sceni bili su brat i sestra Tatai. Na istoj pozornici je prikazana opereta na mađarskom jeziku „Janos vitez“ u izvođenju pozorišta iz Bačkereka / Petrograda (danas Zrenjanin).
Titelski Nemci su takođe imali svoje diletantsko društvo između dva svetska rata. Do osnivanja nacističkog „Kulturbunda“ i izgradnje doma iza evangelističke crkve, zabavna i kulturna aktivnost Nemaca odvijala se u kafani „Kod Hesa“. Društvom su rukovodili viđeniji titelski Nemci.
Autor: Dragan Kolak
Datum: 02, 06, 2009.