110 godina Lovačkog društva u Šajkašu

Vredan jubilej koji obavezuje

        Ove godine Lovačko društvo “Zec“ iz Šajkaša obeležava izuzetno vredan jubilej – sto deset godina postojanja. Ovo je jubilej za svaki respekt, ali koji takođe i obavezuje da se i dalje uporno deluje na očuvanju životne sredine a time i kompletnog lovišta i lovne divljači.
          Prvi podaci o organizovanom lovu u Sent Ivanu, današnjem Šajkašu, sežu u daleku 1883. godinu, kada je lovni teren od strane županijskih vlasti bio izdat na trogodišnje korišćenje. Verovatno su već tada i lovci bili organizovani, ali o tome još nisu pronađeni zapisi.
          Prvo lovačko udruženje na teritoriji koju danas pokrivaju opštine Žabalj i Titel osnovano je 1897. godine i u njega se uključuju i lovci iz Šajkaša. Ovo se uzima za godinu osnivanja Lovačkog društva u Šajkašu. Društvo funkcioniše sve do 1918. kada nastaje četvorogodišnji prekid rada. Tek 1922. godine osniva se Savez lovačkih udruženja za teritoriju Vojvodine u koji se uključuju i lovci iz Šajkaša. Lovni teren se tada izdaje u zakup na deset godina. Pravila o lovu izmenjena su 1931. godine i Društvo ponovo prekida rad, da bi se 1934. godine opet aktiviralo. U tom periodu Društvo je brojilo 19 lovaca i to većinom Švaba. Lov je bio dozvoljen dva puta nedeljno.
          Početkom Drugog svetskog rata sve aktivnosti Lovačkog društva u Šajkašu prestaju. Krajem rata Švabe iz Šajkaša odlaze u izbeglištvo pa je tako i Lovačko društvo ostalo bez većine članova.
          Prema posleratnim pravilima, lovačko društvo nije moglo imati manje od 16 članova. To je stvorilo veliki problem u Šajkašu jer se okupilo 15 članova što nije bilo dovoljno za osnivanje društva. Ipak su uspeli ubediti Lalu Pačarića da bude 16 član i tako 1946. godine ponovo aktivirali rad Lovačkog društva koje od tada nosi ime “Zec“.Od Šumske uprave dobijaju 2500 hektara lovnog terena koje poseduju i danas, plus gardinovački rit i koviljski forland, koje su nakon tri godine izgubili. Lovci su bili veoma aktivni pa su dobili jednu prostoriju u zgradi koja je ubrzo srušena i na njenom mestu izgrađen Zadružni dom.
          Ostavši ponovo bez prostorija, lovci kratko vreme koriste deo kuće  Dragoljuba-Lale Dujića. Tada njihova popularnost raste a time i broj članova. Počelo se ozbiljno razmišljati da lovci nekako dođu do vlastitih prostorija. Jedini ozbiljniji izvor prihoda bio je čuvanje atara. Društvo to prihvata i tako obezbeđuje sredstva kojima kupuje staru kuću, na uglu ulica Nikole Tesle i Save Dimitrijevića, u kojoj je nekada bila pekara. Ovu kuću lovci prilagođuju svojim potrebama, ali i ona uskoro postaje pretesna.
          Dobivši od Mesne zajednice plac na mestu stare mline, u ulici prema Đurđevu, lovci pokreću inicijativu za izgradnju lovačkog doma. Prodajom stare kuće stvoren je početni kapital te je uz donaciju lovaca kupljen materijal pa je izgradnja započela 1982. godine. Lovci su ga gradili sami, bez ikakve nadoknade za svoj rad. Danas ovaj dom u centru Šajkaša predstavlja ponos lovcima i čitavom selu.

           Lovačko društvo “Zec“ iz Šajkaša danas broji 45 odraslih i 13 članova podmlatka. U podmlatku su i dve devojčice, Aleksandra Đajić i Katica Kojić, a najmlađi član je Radovan Bošnjački, star svega dve godine. Predsednik Društva je Stevan Raletić, sekretar Pavle Bošnjački a upravnik lovišta Miroslav Krkljuš. Rad Društva se odvija kroz pet komisija: za uzgoj divljači, za lovno streljaštvo, za kinologiju, za rad sa podmlatkom i za rad sa pripravnicima.
         -Najvažniji zadaci su nam čuvanje prirode i lovišta, čuvanje i uzgoj divljači, druženje pa tek onda lov. Našem lovištu nedostaju ritovi, trska, šuma i sve ono što bi pomoglo da ovde zaživi visoka divljač. Ovako se moramo angažovati na očuvanju sitne lovne divljači. Lovište Lovačkog društva “Zec“ je, uz vilovačko, najsiromašnije u Lovačkom udruženju “Šajkaška“ koje deluje na području opštine Titel – rekao nam je Pavle Bošnjački.
          O planovima predsednik Stevan Raletić kaže: -Ako nam opština dodeli zemljište u ritu, koje nam i pripada, planiramo da zasadimo šumu, remize i trsku i osnujemo fazaneriju. Time bismo stvorili uslove da se i visoka divljač zadržava u našem lovištu.


Grupa lovaca LD “Zec“ iz Šajkaša nakon lova na srneću divljač 2005. godine

Autor: Nikola D. Turajlić
Datum: 18, 08, 2007.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *