{"id":17387,"date":"2012-06-09T00:00:00","date_gmt":"2012-06-08T22:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/ravnica\/2012\/06\/09\/vremeplov-umro-ilija-garasanin\/"},"modified":"2012-06-09T00:00:00","modified_gmt":"2012-06-08T22:00:00","slug":"vremeplov-umro-ilija-garasanin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/?p=17387","title":{"rendered":"Vremeplov: Umro Ilija Gara\u0161anin"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Na dana\u0161nji dan 1874. godine umro je srpski dr\u017eavnik Ilija Gara\u0161anin, \u010dije je delo &#8222;Na\u010dertanije&#8220; (prvu verziju je napisao Franja Zah), objavljeno 1844, predvi\u0111alo osloba\u0111anje svih Srba i Ju\u017enih Slovena.<\/strong><\/p>\n<p><!--more--><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n\t<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" align=\"right\" alt=\"\" height=\"100\" hspace=\"6\" src=\"\/UserFiles\/Image\/Jun2011\/ilija-garasanin.jpg\" vspace=\"6\" width=\"167\" \/>Zalagao se za Savez balkanskih naroda kako bi se zajedno oduprli Osmanskom carstvu. Sin je trgovca Milutina Savi\u0107a iz sela Gara\u0161i kod Kragujevca i prezime je uzeo prema nazivu rodnog mesta. Karijeru je zapo\u010deo kao oficir 1837. i bio je prvi stare\u0161ina vojske knjaza Milo\u0161a Obrenovi\u0107a, ali je posle abdiciranja knjaza Milo\u0161a 1839. morao u izbegli\u0161tvo. Po povratku u otad\u017ebinu od 1843. do 1852. bio je ministar unutra\u0161njih dela, do 1853. ministar spoljnih poslova, ali je smenjen pod pritiskom Rusije, iako se protivio austrofilskoj politici kneza Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a i smatrao da Srbija treba da se osloni na Rusiju i Francusku. Ponovo je postao ministar unutra\u0161njih dela 1858. i odluka Svetoandrejske skup\u0161tine o zbacivanju dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107 je najvi\u0161e njegova zasluga. Na poziv kneza Mihaila Obrenovi\u0107a, 1861. postao je \u0161ef vlade i diplomatije. Prihvatio je njegovu ideju o savezu sa Gr\u010dkom i Rumunijom u pripremanju ustanka protiv Turaka, tako\u0111e je vodio tajne pregovore o ustanku sa prvacima Srba u Bosni, ali je otpu\u0161ten 1867. zbog protivljenja kne\u017eevoj \u017eenidbi sa Katarinom Konstantinovi\u0107.<\/p>\n<p>\t<strong>Danas je nedelja, 10. jun, 162. dan 2012. godine. Do kraja godine ima 204 dana.<br \/>\n\t<\/strong><br \/>\n\t1190. &#8211; Nema\u010dki car Fridrih I Barbarosa udavio se u reci Salef u Maloj Aziji u toku Tre\u0107eg krsta\u0161kog rata. Na presto je stupio 1152, posle \u010dega je vodio vi\u0161e ratova u Italiji u poku\u0161aju da pot\u010dini lombardske gradove i primora papu na pokornost. Posle poraza 1176. u bici kod Lenjana pokajni\u010dki se izmirio s papom. Predvode\u0107i krsta\u0161e na putu ka Jerusalimu 1189. pro\u0161ao je kroz Srbiju i sastao se u Ni\u0161u sa velikim \u017eupanom Srbije Stefanom Nemanjom.<\/p>\n<p>\t1610. &#8211; Prvi holandski iseljenici u Americi iskrcali su se na ostrvo Menhetn, sada centralni deo Njujorka.<\/p>\n<p>\t1793. &#8211; Prvi javni zoolo\u0161ki vrt &#8211; &#8222;\u017darden de plant&#8220; &#8211; otvoren je u Parizu.<\/p>\n<p>\t1819. &#8211; Ro\u0111en je francuski slikar Gistav Kurbe. Opor i sna\u017ean, odbacio je romanti\u010dne pejza\u017ee i idealizovanje ljudi i prizora, izvr\u0161iv\u0161i ogroman uticaj na evropsko slikarstvo sredinom 19. veka. Glavna dela: &#8222;Atelje&#8220;, &#8222;Tuca\u010di kamena&#8220;, &#8222;Talas&#8220;, &#8222;Pogreb u Ornanu&#8220;.<\/p>\n<p>\t1832. &#8211; Ro\u0111en je nema\u010dki in\u017eenjer Nikolaus August Oto, koji je 1861. napravio prvi benzinski motor, a 1876. izumeo \u010detvorotaktni motor sa unutra\u0161njim sagorevanjem, poznat kao &#8222;Oto motor&#8220;, \u0161to je omogu\u0107ilo razvoj automobilizma.<\/p>\n<p>\t1836. &#8211; Umro je francuski fizi\u010dar i matemati\u010dar Andre Mari Amper, osniva\u010d elektrodinamike. Zasnovao je teoriju magnetizma u nerazdvojivoj vezi s elektricitetom i prona\u0161ao i prou\u010dio uzajamno dejstvo elektri\u010dnih struja. Napisao je vi\u0161e dela iz fizike, matematike i filozofije. Njemu u \u010dast jedinica za ja\u010dinu struje nazvana je amper (skra\u0107eno A), jedinica za naelektrisanje (koli\u010dinu elektriciteta) ampersekunda (skra\u0107eno As) i amper\u010das (skra\u0107eno Ah), a instrument za merenje ja\u010dine struje ampermetar.<\/p>\n<p>\t1868. &#8211; Prilikom \u0161etnje Ko\u0161utnjakom (koji je tada bio privatno lovi\u0161te Obrenovi\u0107a) ubijen je srpski knez Mihailo Obrenovi\u0107. Na prestolu Srbije bio je od 1839. do 1842. i od 1860. do smrti. Zbog bune koju je 1842. podigao Toma Vu\u010di\u0107 Peri\u0161i\u0107 morao je da pobegne u Austriju, posle \u010dega je na presto Srbije doveden knez Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107. Borave\u0107i van zemlje, pomagao je mnoge srpske kulturne radnike i pisce, uklju\u010duju\u0107i Vuka Karad\u017ei\u0107a, \u0110uru Dani\u010di\u0107a, Branka Radi\u010devi\u0107a. Kada se njegov otac knez Milo\u0161 Obrenovi\u0107 vratio na vlast 1858. preuzeo je komandu nad vojskom, a ubrzo posle o\u010deve smrti 1860. zaveo je autoritarnu vladavinu, pretvoriv\u0161i Skup\u0161tinu u savetodavni organ. Ustanovio je 1861. narodnu vojsku od oko 50.000 ljudi i snabdeo je modernim naoru\u017eanjem. Iskoristio je tursko bombardovanje Beograda 1862. (\u010cukur \u010desma) da nakon obimne diplomatske akcije 1867. primora Tursku da povu\u010de garnizone iz utvr\u0111enih gradova Srbije.<\/p>\n<p>\t1875. &#8211; Umro je srpski pisac Jovan Gr\u010di\u0107 Milenko, sledbenik Branka Radi\u010devi\u0107a, romanti\u010darski pesnik poznat kao &#8222;fru\u0161kogorski slavuj&#8220;. Sebi je dodao ime Milenko, po devojci Mileni u koju je bio zaljubljen. Gimnaziju je u\u010dio u Novom Sadu, Segedinu i Po\u017eunu (sada\u0161nja Bratislava). Kao stipendista Matice srpske studirao je medicinu u Be\u010du, ali se razboleo od tuberkuloze, vratio u rodni \u010cerevi\u0107 u Sremu, i u 29. godini umro u manastiru Beo\u010din. U lirskim pesmama, lakih melodi\u010dnih stihova, izrazio je neposredan do\u017eivljaj prirode. U ose\u0107anjima je romanti\u010darski \u010dedan i sentimentalan, ali je napisao i vi\u0161e tzv. &#8222;prostih pesama&#8220;, po kojima se smatra prete\u010dom realizma u srpskoj poeziji. U Be\u010du je 1869. objavio &#8222;Pesme&#8220;. Pisao je i pripovetke i prevodio je \u0160ilera, Getea, Hajnea.<\/p>\n<p>\t1915. &#8211; Ro\u0111en je ameri\u010dki pisac Sol Belou, dobitnik Nobelove nagrade za knji\u017eevnost 1976, u \u010dijem delu je sredi\u0161nja tema moderni gradski \u010dovek, zaokupljen sumnjama i razo\u010darenjima, ali \u010diji je duh uprkos svemu neuni\u0161tiv. Dela: romani &#8222;Henderson, kralj ki\u0161e&#8220;, &#8222;\u010covek na klackalici&#8220;, &#8222;\u017drtva&#8220;, &#8222;Ne propusti dan&#8220;, &#8222;Pustolovine Ogija Mar\u010da&#8220;, &#8222;Hercog&#8220;, &#8222;Planeta gospodina Semlera&#8220;, &#8222;Humboltov dar&#8220;, &#8222;Dekanov decembar&#8220;, pri\u010de &#8222;Mozbijeva se\u0107anja&#8220;, drame &#8222;Poslednja analiza&#8220;, &#8222;Guka&#8220;, putopis &#8222;Do Jerusalima i nazad&#8220;.<\/p>\n<p>\t1922. &#8211; Ro\u0111ena je ameri\u010dka filmska glumica i peva\u010dica Frensis Gam, poznata kao D\u017eudi Garland, koja se proslavila ve\u0107 kao devoj\u010dica ulogom u filmu &#8222;\u010carobnjak iz Oza&#8220; za koju je dobila Oskara. Izvrsno je tuma\u010dila uloge i u filmovima Vinsenta Minelija, jednog od pet njenih mu\u017eeva &#8211; njihova \u0107erka Lajza Mineli tako\u0111e je ostvarila sjajnu peva\u010dku i gluma\u010dku karijeru. Ostali filmovi: &#8222;Bebe u vojsci&#8220;, &#8222;Osnujmo orkestar&#8220;, &#8222;Bebe na Brodveju&#8220;, &#8222;Mala Neli Keli&#8220;, &#8222;Sretni me u Sent Luisu&#8220;, &#8222;\u010casovnik&#8220;, &#8222;Zigfildove ludosti&#8220;, &#8222;Pirat&#8220;, &#8222;Zvezda je ro\u0111ena&#8220;.<\/p>\n<p>\t1923. &#8211; Ro\u0111en je britanski medijski magnat \u010de\u0161kog porekla Jan Ludvik Hoh, poznat kao Jan Robert Maksvel.<\/p>\n<p>\t1923. &#8211; Umro je francuski pisac Pjer Loti, koji je zbog napisa o okrutnostima kolonijalnih trupa u Indokini otpu\u0161ten iz vojne slu\u017ebe. Kao pomorski oficir mnogo je putovao i dela mu obiluju egzotikom. Kao veliki turkofil, u Prvom balkanskom ratu izra\u017eavao je simpatije za Osmansko carstvo, ali je posle bugarskog prepada na srpsku vojsku u Drugom balkanskom ratu i kasnije u Prvom svetskom ratu, pohvalno i s neskrivenim divljenjem pisao o Srbima. Ostala dela: &#8222;U haremu&#8220;, &#8222;Lotijeva \u017eenidba&#8220;, &#8222;Mornar&#8220;, &#8222;Islandski ribar&#8220;, &#8222;Gospo\u0111a hrizantema&#8220;, &#8222;Roman jednog spahije&#8220;.<\/p>\n<p>\t1924. &#8211; Vo\u0111u italijanskih socijalista \u0110an\u0111akoma Mateotija oteli su i ubili fa\u0161isti. Mateoti je tog dana u Skup\u0161tini odr\u017eao govor u kom je neobi\u010dno o\u0161tro kritikovao pona\u0161anje Musolinijevih sledbenika. Poticao je iz bogate porodice, zavr\u0161io je prava i veoma mlad je postao vatreni socijalista. Posle istupanja iz Socijalisti\u010dke partije Italije u oktobru 1922, postao je generalni sekretar novostvorene Socijalisti\u010dke unitaristi\u010dke partije. Njegovo ime postalo je vremenom simbol antifa\u0161isti\u010dke borbe i tokom Drugog svetskog rata ga je nosilo vi\u0161e jedinica Pokreta otpora.<\/p>\n<p>\t1930. &#8211; Ro\u0111en je Branimir \u017divojinovi\u0107, prevodilac, knji\u017eevnik. Ro\u0111en je u Beogradu, u porodici istaknutih intelektualaca. Bio je profesor na Filolo\u0161kom fakultetu (Odsek za germanistiku) i urednik u Srpskoj knji\u017eevnoj zadruzi. Jedan je od osniva\u010da Udru\u017eenja knji\u017eevnih prevodilaca Srbije i prvi dobitnik najuglednije prevodila\u010dke nagrade &#8222;Milo\u0161 N. \u0110uri\u0107&#8220; za 1968. Objavio je \u010detiri pesni\u010dke zbirke i \u0161est antologija nema\u010dke i svetske lirike. Sa nema\u010dkog, engleskog, francuskog i ruskog prevodio je Getea, \u0160ekspira, \u0160ilera, Novalisa, Hajnea, Rilkea, Ni\u010dea, Miltona, Ljermontova, Bodlera, Celana, Ahmatovu, Kafku, Muzila, Hesea, Mana, Kanetija&#8230; Zadu\u017eio je srpsku kulturu i prevodima velikih teorijskih dela iz istoriografije, sociologije, teorije prava, psihologije, teorije knj\u017eevnosti. Odlikovan je najvi\u0161im dr\u017eavnim i stru\u010dnim nagradama, pa i Krstom SR Nema\u010dke za zasluge.<\/p>\n<p>\t1934. &#8211; Umro je engleski kompozitor Frederik Delijus, impresionista poznat po simfonijama (&#8222;Pariz &#8211; pesma velikog grada&#8220;, &#8222;Brigg Fair&#8220;). Komponovao je i opere i koncerte, uklju\u010duju\u0107i &#8222;Misu \u017eivota&#8220;, inspirisanu delom nema\u010dkog filozofa Fridriha Ni\u010dea &#8222;Tako je govorio Zaratustra&#8220;.<\/p>\n<p>\t1940. &#8211; Fa\u0161isti\u010dka Italija u\u0161la je u Drugi svetski rat kao saveznik nacisti\u010dke Nema\u010dke, objaviv\u0161i rat Francuskoj i Velikoj Britaniji.<\/p>\n<p>\t1942. &#8211; Po\u010dela je ofanziva na Kozaru u Drugom svetskom ratu, u kojoj je oko 40.000 nema\u010dkih i hrvatskih vojnika zatvorilo obru\u010d oko slobodne teritorije u podru\u010dju te planine u Bosni i Hercegovini. U opkoljenom podru\u010dju zbeg sa oko 80.000 srpskih civila je branilo 3.500 boraca Drugog kraji\u0161kog partizanskog odreda. Posle 50 dana te\u0161kih borbi mestimi\u010dno je probijen obru\u010d i spaseno je ne\u0161to vi\u0161e od 15.000 civila. Spaljena su i uni\u0161tena sva sela a oko 60.000 srpskih civila oterano je u logore, mahom u Jasenovac.<\/p>\n<p>\t1942. &#8211; Nemci su u Drugom svetskom ratu u rudarskom selu Lidice u \u010ce\u0161koj, koje su prethodno spalili, streljali sve mu\u0161karce (oko 200), \u017eene odveli u koncentracione logore, a decu u zavode za &#8222;prevaspitavanje&#8220;, kao odmazdu zbog ubistva nema\u010dkog protektora \u010ce\u0161ke i Moravske i \u0161efa nacisti\u010dke tajne policije Gestapo &#8211; Rajnharda Hajdriha, 27. maja 1942. Selo je obnovljeno 1946. i u njemu je podignut spomenik \u017ertvama.<\/p>\n<p>\t1942. &#8211; U borbi s Nemcima kod Male Remete u Sremu, u Drugom svetskom ratu poginuo je Bo\u0161ko Palkovljevi\u0107-Pinki, jedan od prvih partizana Fru\u0161ke Gore, koji je kao kurir iz Srema obavestio Vrhovni \u0161tab o narodnooslobodila\u010dkoj borbi u Vojvodini. Bio je jedan od organizatora bekstva 32 robija\u0161a iz sremskomitrova\u010dkog zatvora 1941.<\/p>\n<p>\t1945. &#8211; Komandantu zapadnih savezni\u010dkih snaga u Drugom svetskom ratu ameri\u010dkom generalu Dvajtu Ajzenhaueru je uru\u010deno jedno od najvi\u0161ih sovjetskih odlikovanja &#8211; Orden pobede.<\/p>\n<p>\t1946. &#8211; Umro je ameri\u010dki bokser afri\u010dkog porekla D\u017eek D\u017eonson, prvi crnac koji je osvojio titulu svetskog prvaka u te\u0161koj kategoriji.<\/p>\n<p>\t1967. &#8211; Izrael je prihvatio zahtev UN o prekidu vatre u ratu sa Egiptom (\u0160estodnevnom), u kojem su Izraelci &#8211; protiv kojih su ratovali i Sirija i Jordan &#8211; za samo \u0161est dana zauzeli teritoriju \u010detiri puta prostraniju od Izraela.<\/p>\n<p>\t1967. &#8211; Sovjetski Savez je prekinuo diplomatske odnose sa Izraelom i zapretio sankcijama ukoliko izraelska armija ne obustavi napredovanje prema glavnom gradu Sirije Damasku.<\/p>\n<p>\t1967. &#8211; Umro je ameri\u010dki filmski glumac Spenser Trejsi, izuzetan tuma\u010d niza karakternih uloga, prvi glumac koji je dve godine uzastopno dobio Oskara &#8211; za filmove &#8222;Hrabri kapetan&#8220; 1937. i &#8222;Grad de\u010daka&#8220; 1938. Ostali filmovi: &#8222;Bes&#8220;, &#8222;Sedmi krst&#8220;, &#8222;Citadela&#8220;, &#8222;Starac i more&#8220;, &#8222;Nirnber\u0161ki proces&#8220;, &#8222;Pogodi ko dolazi na ve\u010deru&#8220;.<\/p>\n<p>\t1970. &#8211; U Jordanu je najmanje 100 ljudi ubijeno u sukobu vladinih snaga s palestinskim gerilcima.<\/p>\n<p>\t1971. &#8211; SAD su posle 21 godine ukinule embargo na trgovinu s Kinom.<\/p>\n<p>\t1989. &#8211; Narodna republika Kina i Tajvan uspostavili su direktne telefonske veze.<\/p>\n<p>\t1990. &#8211; Na prvim slobodnim izborima u Bugarskoj posle Drugog svetskog rata pobedila je Bugarska socijalisti\u010dka partija (biv\u0161a Komunisti\u010dka partija) koja je dobila 47 odsto glasova, dok je desni\u010darski Savez demokratskih snaga osvojio 36 odsto.<\/p>\n<p>\t1990. &#8211; Predsedni\u010dke izbore u Peruu dobio je peruanski politi\u010dar japanskog porekla Alberto Fud\u017eimori, poraziv\u0161i na njima pisca Marija Vargasa Ljosu.<\/p>\n<p>\t1992. &#8211; Dogodio se masakr u selu \u010cemerno, kada su 32 srpska civila, najvi\u0161e \u017eene, dece i staraci, me\u0161tani tog sela u blizini Sarajeva, pobijeni u praskozorje, od strane lokalnih muslimanskih ekstremista.<\/p>\n<p>\t1995. &#8211; Biv\u0161i predsednik vlade \u0160vedske Karl Bilt naimenovan je umesto lorda Dejvida Ovena za kopredsednika Me\u0111unarodne konferencije o prethodnoj Jugoslaviji, saop\u0161tio je predsedavaju\u0107i Evropske unije francuski predsednik \u017dak \u0160irak.<\/p>\n<p>\t1996. &#8211; \u010ce\u010denski islamski separatisti i zvani\u010dnici Rusije potpisali su dokumente kojima je predvi\u0111eno okon\u010danje 18-mese\u010dnog rata u \u010ce\u010deniji.<\/p>\n<p>\t1997. &#8211; Prema nare\u0111enju vo\u0111e kambod\u017eanske maoisti\u010dke gerilske frakcije &#8222;Crvenih Kmera&#8220; Pol Pota, ubijen je jedan od njegovih najbli\u017eih saradnika Son Sen i 11 \u010dlanova njegove porodice.<\/p>\n<p>\t1999. &#8211; Poslednji projektili NATO &#8211; 79. dana agresije na Srbiju (SRJ) &#8211; pali su ne\u0161to posle 13 \u010dasova u podru\u010dju sela Kolole\u010d kod Kosovske Kamenice, a ubrzo potom generalni sekretar NATO Havijer Solana saop\u0161tio je da bombardovanje prestaje. Prve jedinice Vojske Jugoslavije su, na osnovu Vojno-tehni\u010dkog sporazuma potpisanog dan ranije u Kumanovu, po\u010dele povla\u010denje sa Kosova i Metohije, a kasnije istog dana Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je, uz uzdr\u017ean glas NR Kine, usvojio rezoluciju 1244 kojom je legalizovan dolazak me\u0111unarodnih vojnih snaga u ju\u017enu srpsku pokrajinu.<\/p>\n<p>\t1999. &#8211; Predsednik SRJ Slobodan Milo\u0161evi\u0107 je saop\u0161tio da je tokom agresije NATO poginulo 462 pripadnika Vojske Jugoslavije i 114 policajaca, kao i &#8222;da je zemlja odbranjena i da je sa\u010duvan njen suverenitet i teritorijalni integritet&#8220;.<\/p>\n<p>\t2000. &#8211; Umro je sirijski predsednik Hafez el Asad, koji je na vlast do\u0161ao dr\u017eavnim udarom u novembru 1970. da bi ve\u0107 slede\u0107eg marta bio izabran za \u0161efa dr\u017eave. Bio je jedan od najuticajnijih dr\u017eavnika Bliskog istoka, na mestu predsednika nasledio ga je njegov sin.<\/p>\n<p>\t2002. &#8211; U blizini beogradskog hotela &#8222;Jugoslavija&#8220; iz zasede je ubijen srpski policijski general Bo\u0161ko Buha, zamenik \u0161efa resora javne bezbednosti u Ministarstvu unutra\u0161njih poslova Srbije.<\/p>\n<p>\t2004. &#8211; Umro je ameri\u010dki muzi\u010dar afroameri\u010dkog porekla Rej \u010carls, &#8222;otac soula&#8220;, koji je uspeo da savlada i siroma\u0161tvo i nedostatak vida i zavisnost od heroina i postane jedan od najpopularnijih i najplodnijih muzi\u010dara 20. veka. Tokom 58 godina izdao je 250 albuma i odr\u017eao oko 10.000 koncerata. Me\u0111unarodnu slavu stekao je 1954. pesmom &#8222;Na\u0161ao sam \u017eenu&#8220;, a nezaboravna pesma &#8222;D\u017eord\u017eija u mojim mislima&#8220; svrstala ga je 1960. godine me\u0111u svetske zvezde, \u0161to je slede\u0107e godine potvrdio hitovima &#8222;Zbri\u0161i drumom D\u017eek&#8220; i &#8222;Ne mogu da prestanem da te volim&#8220;.<\/p>\n<p>\t2010. &#8211; Umro je Vlaho Orli\u0107, jedan od najboljih doma\u0107ih vaterpolo stru\u010dnjaka. Ro\u0111en je u Kotoru, detinjstvo je proveo u Italiji i Dubrovniku, a kao mladi\u0107 uspe\u0161no se bavio veslanjem. Od 1958. nalazio se u beogradskom Partizanu, kao igra\u010d i potom trener. Smatra se najzaslu\u017enijim za napredak tog kluba koji je sedamdesetih vladao Evropom i do danas ostao jedan od najboljih vaterpolo klubova na kontinentu. Po\u010detkom devedesetih u\u010destvovao je u stvaranju uspe\u0161nih timova Zvezde i Be\u010deja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n\tIzvor: <a href=\"http:\/\/rtv.rs\/sr_lat\/drustvo\/vremeplov\/vremeplov:-umro-ilija-garasanin_258189.html\" target=\"_blank\" rel=\"noopener noreferrer\">RTV\/Tanjug<\/a><\/p>\n<p><strong>Autor:<\/strong> Redakcija<br \/>\n<strong>Datum:<\/strong> 09, 06, 2012.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na dana\u0161nji dan 1874. godine umro je srpski dr\u017eavnik Ilija Gara\u0161anin, \u010dije je delo &#8222;Na\u010dertanije&#8220; (prvu verziju je napisao Franja Zah), objavljeno 1844, predvi\u0111alo osloba\u0111anje svih Srba i Ju\u017enih Slovena.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-17387","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizovano"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17387","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17387"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17387\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17387"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17387"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17387"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}