{"id":11169,"date":"2008-04-25T00:00:00","date_gmt":"2008-04-24T22:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/ravnica\/2008\/04\/25\/pantelija-pantelejmon-pana-bozic\/"},"modified":"2008-04-25T00:00:00","modified_gmt":"2008-04-24T22:00:00","slug":"pantelija-pantelejmon-pana-bozic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/?p=11169","title":{"rendered":"Pantelija (Pantelejmon, Pana) Bo\u017ei\u0107"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Prvi diplomata u novijoj srpskoj istoriji<\/strong><\/p>\n<p><!--more--><\/p>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<div align=\"justify\">\n\t\u00a0<\/div>\n<p align=\"justify\" class=\"MsoNormal\">\n\t<font size=\"2\"><span style=\"font-size: 10pt; font-family: Arial;\">\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Postao je jedan od najuglednijih srpskih oficira u Austriji posle u\u010de\u0161\u0107a u Velikom be\u010dkom ratu. Za njega se \u010dulo ve\u0107 od Velike seobe Srba pod Arsenijem III \u010carnojevi\u0107em (1690). Za pokazanu hrabrost i ve\u0161tinu u bitkama u kojima je u\u010destvovao, ili u njima zapovedao dobijao je priznanja od austrijskih oficira.<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Mesto i vreme ro\u0111enja Pantelije Bo\u017ei\u0107a nije poznato. Prezime Bo\u017ei\u0107 rasprostranjeno je po celom srpskom etni\u010dkom prostoru od Erdelja na istoku, do zapadnih srpskih prostora u Hrvatskoj, Ma\u0111arske na severu (Srpski Kovin) i Srbije. U <em style=\"\">Re\u010dniku prezimena \u0160ajka\u0161ke<\/em> Bo\u017ei\u0107i su zabele\u017eeni u \u010curugu (1719), Gospo\u0111incima (1790), Mo\u0161orinu (1777), \u0110ur\u0111evu (1838), \u017dablju (1847) i \u0160ajka\u0161u (1791).<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Slikarka Aleksandra Beba Bo\u017ei\u0107 ro\u0111ena je u Odesi (Ukrajina), hemi\u010dar Branko Bo\u017ei\u0107 u Osijeku (Hrvatska), Jefrem Bo\u017ei\u0107 je bio sve\u0161tenik 1751 u srpskoj crkvi u Jegri (Ma\u0111arska), sve\u0161tenik Kosta Bo\u017ei\u0107 rodio se u Sarajevu (1875), Milan Bo\u017ei\u0107, narodni poslanik, u Glamo\u010du (1885), a skon\u010dao je u Jadovnu u Lici, Nikola Bo\u017ei\u0107, trgovac, rodio se u Srpskom Kovinu u Ma\u0111arskoj (1677), Nikola Jug Bo\u017ei\u0107, narodni heroj, rodio se u hrvatskoj Kutini (1910), sudija, senator i narodni dobrotvor Petar Bo\u017ei\u0107 u Aradu (1741). U Pomori\u0161ju (15. i 16. v.) poznata su dva istaknuta srpska prvaka \u2013 Radi\u010d i Petar Bo\u017ei\u0107, obojica srpske vojvode, Radi\u010d jo\u0161 i despot, a Petar plemi\u0107. Mo\u017ee biti da su i bili u srodstvu. Radi\u010d je umro 1528, a Petar se poslednji put spominje u pismu srpskih prvaka upu\u0107enom kralju Ferdinandu I, 24. aprila 1552. godine.<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Najranije, pak, pominje jednog Bo\u017ei\u0107a vizantijski car Jovan IV Kantakuzin u svome memoarskom delu. U vreme zao\u0161travanja krize izme\u0111u kralja Du\u0161ana i Jovana Kantakuzina, u prole\u0107e 1343, Bo\u017ei\u0107 se sa nekim Stefanom i odredom vojske nalazio blizu Vardara. Napadali su Kantakuzina i njegove ratnike u okolini Soluna odredima Srba kojima je zapovedao Bo\u017ei\u0107.<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I Pantelija Bo\u017ei\u0107 je sa vojskom zauzimao tvr\u0111ave i zamkove, biju\u0107i Turke i na kopnu i na vodi. Kao takav postavljen je za kapetana srpske milicije u Titelu, a posle Karlova\u010dkog mira (1699) i za obr\u0161tara (pukovnika) u pograni\u010dnoj miliciji u Titelu. Uz vojni\u010dke i ratne zadatke obavljao je i diplomatske aktivnosti. Uputio je 1699. austrijskom caru Leopoldu I predstavku u kojoj je bio zahtev da se Srbima omogu\u0107i posebna teritorija u Habzbur\u0161koj monarhiji. Ovu predstavku napisao je grog \u0110or\u0111e (Georgije) Brankovi\u0107. Bo\u017ei\u0107 je bio u deputaciji koju je predvodio patrijarh Arsenije III u Be\u010du. I krajem 1699. je boravio u Be\u010du, ali je prethodno za\u0161titio svoju porodicu, po\u0161to je bio nezadovoljan odnosom Austrije prema Srbima. Kako ni\u0161ta nije mogao da uradi i da popravi polo\u017eaj Srba u Monarhiji oti\u0161ao je 1704. na dvor ruskog cara Petra Velikog kako bi izvideo mogu\u0107nosti za iseljavanje onih Srba koji su u Velikoj seobi<span style=\"\">\u00a0 <\/span>pristigli u Austriju i \u010dije su nade izneverene. Na putu za Rusiju, u diplomatskoj misiji, u Bukure\u0161tu se sastao sa jerusalimskim patrijarhom Dositejem i od njega primio blagoslov i gramatu za nastavak puta u Moskvu. U Moskvi ga je primio dr\u017eavni sekretar knez Golicin predo\u010div\u0161i mu namere Srba iz Austrije, ali i onih pod Mle\u010danima i Turcima. Ostao je u Rusiji kao oficir u ruskoj vojsci i u \u010dinu ruskog pukovnika bio je stalni carski predstavnik i izvestilac za srpska pitanja u svojstvu prvog i opunomo\u0107enog srpskog konzula. Za svoju misiju imao je punomo\u0107 i od Srpskog narodno-crkvenog sabora u Kru\u0161edolu 1708. godine.<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U svojoj vojni\u010dkoj i profesionalnoj karijeri u Rusiji zabele\u017eio je u\u010de\u0161\u0107e u Poltavskoj bici i na Prutu kao pukovnik srpskog puka. \u010cin srpskog pukovnika stekao je 1710. godine. Za zasluge 21. maja 1709. je dobio hetmanski univerzalj (tapiju, privilegiju) na sela Perejaslavku i Burkovku<span style=\"\">\u00a0 <\/span>u Prohorskoj stotini Nje\u017einskog puka. Iste godine, 8. septembra, dobija univerzalj na mlinove pod Baturinom. Ukazom kneza Golicina 25. aprila 1710. dobio je dozvolu da se nastani u Nje\u017einu (Ukrajina). Umro je 1711. godine. U Srpskom biografskom re\u010dniku (t. 1, str. 661) stoji da je umro u Rusiji 1718. godine. Izvor iz kojeg se vidi da je supruga Ana (Serbinova) 6. novembra 1711. dobila univerzalj na mu\u017eevljeva imanja, a 25. marta 1712. sa sinom Ivanom i carsku gramatu na ista imanja, ta 1718. kao godina smrti ne bi se mogla uzeti kao ta\u010dna.<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sin Ivan (Jovan) Pantelejmonovi\u0107 Bo\u017ei\u0107 ro\u0111en je po\u010detkom 18 veka negde u Sremu, a onda se sa majkom i ocem obreo u Rusiji. Onde je po\u010deo da gradi zna\u010dajnu karijeru. Do 1730. radio je u Ruskom ministarstvu inostranih poslova, a onda je na sopstvenu molbu otpu\u0161ten kako bi otpratio majku Anu u Austriju. Molba mu je usli\u0161ena, pa je dobio paso\u0161 i dozvolu pod uslovom da se vrati u Rusiju, \u0161to je on i u\u010dinio. Po povratku stupio je 1732\/3. u Srpski husarski puk kao zapovednik \u010dete (rotmister). Komandant mu je bio pukovnik Stojanov, tako\u0111e Srbin iz Ugarske. U\u010destvovao je u rusko-turskom ratu 1735-1739. godine. postao je \u010dlan komisije (1737) koja je, po nalogu carice Ane, i uz dozvolu carice Marije Terezije, vrbovala poslova\u010dene Rusine u rusku vojsku. Uspeli su da u Srpski husarski puk dovedu ne samo znatan broj vojnika iz severoisto\u010dne Ugarske<span style=\"\">\u00a0 <\/span>nego su i mnogi Srbi iskoristili momenat i pre\u0161li u Rusiju.<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U vojni\u010dkoj karijeri uznapredovao je od kapetana (1730-1737), majora (1739), potpukovnika (1741) do pukovnika (1742). \u010cernigovski komandant postao je 1748. godine. Plemi\u0107ku titulu barona dobio je 1737. i nasledio je nekoliko sela. U godini primanja titule barona pominju se i njegova deca Pantelejmon, Stepan i Gavril Ivanovi\u010di i Jelena Ivanovna.<br \/>\n\t\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jovan Bo\u017ei\u0107 se u ruskim izvorima pominje kao Ivan Bo\u017ei\u010d, kao i njegov otac \u0161to se zvao ruskim imenom Pantelejmon Bo\u017ei\u010d.<o:p><\/o:p><\/span><\/font><\/p>\n<p><strong>Autor:<\/strong> Dragan Kolak<br \/>\n<strong>Datum:<\/strong> 25, 04, 2008.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prvi diplomata u novijoj srpskoj istoriji<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-11169","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizovano"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11169","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11169"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11169\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11169"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11169"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ravnica.info\/arhiva\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11169"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}